Ispred Vas je tekst koji nije senzacionalistička novost koja za cilj ima populariziranje portala, dobijanje klikova, lajkova, već potresno iskustvo svih onih studenata čija mama nije dobila odgovor na poziv nakon objave vijesti tragedije u Sarajevu. Stoga, neće biti pod kategorijom, neće imati ni in memoiram sliku, tagove, već će biti omaž Erdoanu Morankiću, povrijeđenima, i svim onim ljudima koji su mogli stajati na veoma prometnoj stanici.
Kada Vas roditelji pošalju u novi grad, Sarajevo, upozoravaju Vas na mnoge stvari, ali ne i na to da bi ste mogli poginuti jer stojite na mjestu javnog prevoza na putu ka fakultetu. Za studente koji dolaze iz drugih gradova Sarajevo je Moloh, prilagođavate se na Studentski dom, ne znate šta su žetoni a šta kartica, ne znate kako doći do fakulteta pa brojite tramvajske stanice, a kamoli šta je kolokvij, ili silabus, trpite raznorazne “autoritete” s veoma upitnim akademskim renomeom i zdravom sviješću, parametre koje ne poznajete, imate vokabular od 1000 riječi a od Vas se traži mnogo…Sve smo mi to nekako preživjeli i izgradili svoju ličnost. Sarajevo je zbog toga pravim studentima sinonim za strah.
Sarajevo od tog dana nije strah od ispita, nego strah za vlastiti život. Erdoan Morankić je izgubio život. Ne zbog Božije volje, ne zbog toga što je bio loša osoba, naprotiv, ne zbog neke univerzumske harmonije, već zbog države. Vlast države, da se ispravim, ne samo da nam nije obezbijedila osiguranje osnovnih životnih prava, nego su nam oduzeli osnovno – pravo na život. Transparenti s protesta jasno kažu “Ovo smo mogli biti mi!” jasno govori o strahu u kojem se svi nalazimo. Opravdanom strahu! Otkad je Sarajevo u toj mjeri opasno?
Jedna majka nije dobila odgovor na poziv upućen svom djetetu! Sretne su one koje su dobile odgovor i čule glas s druge strane linije, među kojima je i moja mama. Erdoanovi roditelji su uskraćeni da čuju glas svog djeteta kojeg su poslali u “bolji život” s onoliko novca koliko su mogli izdvojiti. Sarajevo je oduzelo Erdoana Morankića i povrijedilo skoro na smrt šesnaestogodišnju uzornu djevojčicu.
Danas je dan žalosti, ali ne žale oni koji bi trebali žaliti. Ne napuštaju fotelje oni koji su ih davno trebali napustiti.
Ostanite u svojoj refleksiji na momenat, i izađite na proteste, ne misleći da ste tu mogli biti Vi. Izađite da bi ljudi koji su se našli pod tramvajem dobili pravdu!
Pridružujemo se ideji da se otvori galerija Erdoanovih slika, jer itekako zaslužuje, nakon žalosti, to je jedino što možemo uraditi kao društvo, jer vlast – neće. Bio je umjetnik, ali prije svega dobar čovjek. Zbogom!
Izvor fotografija: Crna Hronika BiH